Sam' što nije

Dugujemo našim dragim čitateljima još drugi dio o čudesima u vezi kršćanstva, pa stoga nastavimo! U prvom postu govorili smo o prikazanjima Djevice Marije kojih stvarno ima vrlo mnogo. Prikazivala se na svakojakim mjestima diljem svijeta od davnim vremena, a vjerujemo da će se i u budućnosti naći pojedinci koji će tvrditi da su vidjeli Majku Božju. Kad bismo nastavili redati mjesta ukazanja Djevice i događaje oko toga ne bi nam bilo kraja, stoga ćemo prijeći na čudesa stigmatiziranih koja neki smatraju blamažom, a neki Božjom milošću…


BRAZGOTINE STIGMATIZIRANIH
Stigme su rane koje dobivaju najveći vjernici kao znak Božje ljubavi i milosti. Pojavljuju se na mjestima na kojima je Isus ranjavan prilikom raspeća. Svete rane odnose se na rane na zglobovima od čavala i rane na nogama, točnije stopalima. Neki stigmatici dobivaju rane na čelu, slične onima koje je Isus dobio kad su mu na glavu stavili vijenac od trnja. Ostali oblici stigmi uključuju krvave suze, znoj od krvi, rane na leđima ili rane na ramenu slične onima prilikom Isusova nošenja križa. Stigmatici zbog tih rana trpe velike bolove, krv koja se pojavi neobično je svježa i ne zgrušava se, a oni koji su svjedočili o takvim ranama kažu da imaju prilično ugodan miris, poznat kao miris svetosti.


FRANJO ASIŠKI (1182.-1226.)
Prve stigme koje su zabilježene imao je ovaj čuveni svetac. Jednog dana dok se molio, ukazao mu se raspeti anđeo za kojeg je pretpostavio da je sam Isus Krist. Franjo se počeo ustrajno moliti, a dok je prikaza nestala, Franjo je zadobio stigme na rukama i nogama.










OTAC PIO (1887.-1968.)
Pravim imenom Francesco Forgione, no svjetski je glas stekao pod imenom otac Pio. Za svoga života izazivao je toliko čuda da je davno prije kanonizacije pretvoren u (živog) sveca. Još kao nepoznati pater u službi, s 33 godine zadobio je nevidljive madeže koji su se kasnije otvorili i prokrvarili dok je u zboru svoje braće sjedio u posljednjem redu. Kad je istupio, krvarile su mu ruke, na stopalima se vidjele brazgotine, a na desnom boku duboka rasjeklina. Liječnici su ga pregledali i ubrzo je ustanovljeno da takva vrsta rana izmiče zahvatu znanosti. Otac Pio svaki je dan gubio punu šalicu krvi. Danju je nosio preko vidljivih madeža kestenjaste rukavice. Otac Pio bio je istodobno vidovnjak i prorok, čudotvorac i iscjelitelj na daljinu. Prije nekih godinu dana mogli smo pročitati u novinama da je otac Pio lažirao svoje stigme karboličnom kiselinom, no dužnosnici Vatikana opovrgavaju tu tvrdnju i vjeruju da su rane oca Pia zaista stigme. 2002. godine otac Pio proglašen je svetim, a jedno je istraživanje pokazalo da se ljudi više mole njemu nego Isusu ili Djevici Mariji.


THERESE NEUMANN (1898.-1962.)Mnogi članci pisani o ovoj ženi govore da je bila varalica. Primjerice, teolog dr. Joseph Hanauer izražava sumnju da je sama sebi stvarala grebanjem rane jer je često tjerala posjetioce iz sobe i zatim im, kad bi se vratili, pokazivala krvave rane. Neslužbeno se govorkalo da je stigme dobila za vrijeme korizme 1926. i da je petkom izvan kršćanskog doba svetkovina imala prikazanja Gospodinovih muka.


VLČ. ZLATKO SUDAC
Propovijedi ovog našeg karizmatičnog svećenika Krčke biskupije nikog ne ostavljaju ravnodušnim. Velečasni Sudac za sebe kaže da je svećenik koji želi služiti Bogu, svojem narodu i svakome čovjeku. Silno voli biti svećenik i najsretniji je kad kao svećenik radi za dobro ljudi. Rođen je 24. siječnja 1971. godine u Rijeci. Nakon srednje škole upisuje studij teologije, a na svetkovinu sv. Petra i Pavla 1998. zaređen je za svećenika. Kao mladi svećenik dobio je stigme u obliku križa na čelu. Za svoje stigme Sudac kaže da je to Božji poljubac i najdublji put k duhovnosti.


Izvještaji o pobožnima koji su imali na šakama, stopalima i pod srcem ožiljke Raspetog tako su česti i potvrđuje ih toliko svjedoka da se ne mogu odbaciti kao besmislica. „Biljezi Isusovi“ bole, navodno, kao rane bičevanja, krunjenja trnjem i pribijanja na križ; krvare osobito petkom i ne mogu se, kaže se, izliječiti. Za to je potrebna viša sila. Jesu li stigmatici Božji ljudi na zemlji, šalje li nam Bog preko njih poruke svoga postojanja pitanja su koja nemaju jednoznačan niti jednostavan odgovor. Unaprijed treba priznati da ne postoji nedvojbeno objašnjenje stigmatskih fenomena, obavija ih suviše gust, tajanstven i dobro čuvan okultni veo.

Mya