Sam' što nije

Kada kažemo "Valentinovo", prvo na što pomislimo je dan ljubavi, prijateljstva i zajedništva. Zasigurno nećemo pomisliti na samoubojstva, depresije ili slične pojmove, ali činjenica je da upravo za vrijeme određenih blagdana, među koje spada i Valentinovo, neki ljudi imaju ozbiljne samoubilačke misli koje se nerijetko pretvore u stvarnost. Hrvatska je već desetljećima na vrhu svjetske ljestvice zemalja s najviše samoubojstava, a val ratnog nasilja još je više povećao njihov broj: najopasniji je trend porasta broja samoubojstava među mladima, kod kojih je to glavni uzrok neprirodne smrti…

Samoubojstva zbog ljubavi
Valentinovo nije što je nekad bilo - ono je danas potrošačka roba koja se dobro prodaje. Mediji kroz reklame potiču ljude na sveopću konzumaciju poklona za zaljubljene, trgovine vrište od crvenila i natpisa koji slave partnerstvo i ljubav. U tom masovnom ludilu zakinuti ostanu oni koji nemaju svoju bolju polovicu jer cijelo je Valentinovo, čini se, klub parnjaka, pa ako nemaš svog dragog/dragu, ne pripadaš tome klubu. Zbog toga, eto, neki pojedinci zaziru od tog jednog jedinog dana u godini jer im se čini kao da ne pripadaju ovome svijetu. To je dan kada neki pojedinci gube volju za životom jer im se čini da su drugačiji od drugih, bezvrijedni frikovi koji ne pripadaju ovome svijetu gdje se svi vole i maze. I tko je onda kriv kada jedna djevojka uzme žilet i prereže si žile jer ju je dragi ostavio baš uoči Valentinova ili kada jedan mladić skoči sa zgrade jer je, eto, cijeloga života sam, a potajno zaljubljen u susjedovu kćer koja ga nikad nije ni pogledala?

Sociolozi u svijetu, ali i u Hrvatskoj, posljednjih godina alarmiraju javnost o porastu samoubojstava među adolescentima i uopće mlađom populacijom. Svjetska istraživanja pokazuju da je samoubojstvo najčešći uzrok neprirodne smrti mladeži od 15 do 19 godina, a poslije njega nesreće koje u brojnim slučajevima sami izazivaju. Dok su kod djece samoubojstva na 9. mjestu svih uzroka smrti, porast učestalosti samoubojstva u adolescenciji stavlja ga već na drugo mjesto uzroka smrti adolescenata. Triput su češći kod mladića, baš kao i kod odraslih muškaraca, nego kod djevojaka.


Mitovi o samoubojstvu

Što se često misli o samoubojstvu, a nije točno:

1. Kada netko govori da će se ubiti, obično to ne učini.

Ovaj mit podrazumijeva da, kad nam neka osoba govori o svojim samoubilačkim namjerama, znači da se već osjeća bolje, da želi privući pažnju ili čak manipulirati svojom okolinom i, da je uistinu namjeravala ubiti se o tome ne bi govorila. No stvarnost je posve drukčija: na 10 osoba koje se ubiju 8 ih je na ovaj ili onaj način nagovijestilo što će učiniti. Verbalna poruka je među najvažnijim elementima za otkrivanje potencijalnog samoubojice.

2. Osobe koje su počinile samoubojstvo uistinu su željele umrijeti.

To bi značilo da je osoba izabrala smrt, da je odvagnula za i protiv, i nakon temeljitog razmišljanja donijela racionalnu odluku. Time se podrazumijeva da se više ništa ne može učiniti te stoga ovaj mit oživljava osjećaj nemoći o u prisutnosti osobe koja pati. Samoubojice ne žele smrt, nego da patnja prestane.


3. Samoubojstvo se događa bez upozorenja.

Samoubojstvo je kraj procesa tijekom kojeg osoba odašilje mnoge znakove svoje nevolje i samoubilačkih namjera.

4. Osobe koje pokušaju počiniti samoubojstvo psihički su bolesne ili im je to nasljedno.

Neke osobe koje počine samoubojstvo jesu psihički bolesne, ali to nije uvjet. Ono što je zajedničko osobama koje su pokušale počiniti ili su počinile samoubojstvo jest to da su vrlo nesretne.

5. Ako je osoba odlučila počiniti samoubojstvo, nemoguće ju je u tome spriječiti.

Samoubojstvo je moguće spriječiti, upravo zbog toga što je ono reakcija osobe na neizdržljivu situaciju. Pomoć stručnjaka, ali i članova obitelji i bliskih osoba, je u tome da osobu shvate ozbiljno i pomognu joj da prebrodi krizu i nađe zadovoljavajuća rješenja.

Mya