Sam' što nije

Iza nas je još jedan Božić, još jedna ispraćena stara godina puna svakojakih doživljaja, događaja, uspomena… Običaji slavljenja ovih i sličnih blagdana u nas su poznati od pamtivijeka. Karakterizira ih uvijek neka topla atmosfera, zajedništvo, ljubav i svi se mi veselimo kada nam dolaze božićni, uskršnji i ini blagdani. Ipak, postoje i oni običaji koji bi se normalnome čovjeku učinili šokantnim, besmislene i iznimno okrutne tradicijske prakse koje su se stoljećima provodile kao nešto normalno i prihvatljivo. Donosimo vam listu najbizarnijih običaja diljem svijeta…
Podvezivanje stopala Ovaj se običaj prakticirao u Kini oko tisuću godina, počevši od 10. stoljeća pa sve do početka 20. stoljeća. Primjenjivao se na mladim Kineskinjama, djevojčicama u dobi od šest godina, nekad i ranije. Stopala bi se omotala čvrstim zavojima da ne mogu rasti i normalno se razvijati tako da bi stopalo zadržalo veličinu od 10 do 15 centimetara, dakle veličinu još nerazvijenog djeteta. Postupak podvezivanja stopala je sljedeći: stopala djevojčice umoče se u toplu mješavinu biljaka i životinjske krvi, nakon toga režu se nokti kako bi se spriječilo urastanje i infekcije. Kako bi djevojčicu pripremili za ono što slijedi stopala bi prvo nježno izmasirali. Zatim bi djevojčici slomili svaki prst i umotali ga u mokri zavoj (koji bi se stisnuo nakon što bi se osušio) te bi prste povukli što više prema peti. Na taj je način ženina sposobnost da se kreće bila iznimno smanjena jer svaki korak stajao ju je pregršt boli. Unatoč tome, podvezana stopala Kinezi su smatrali iznimno erotičnim, njihovi mali i bolni koraci muškarce su osobito uzbuđivali pa tako seksualni priručnik dinastije Qing donosi 48 ‘’uzbudljivih’’ igrica sa ženinim podvezanim stopalima.

Samomumifikacija Sokushinbutsu su bili budistički redovnici i svećenici koji su sami sebi prouzrokovali smrt samomumificiranjem. Ovaj bizarni običaj bio je zastupljen u sjevernom Japanu oko prefekture Yamagata gdje je i otkriveno dvadesetak mumija. Tri godine svećenici bi bili na posebnoj dijeti koja se sastojala od orašastih plodova i sjemenki uz strogu fizičku aktivnost, kako bi se riješili masti u organizmu. Iduće tri godine jeli su samo koru drveta i korijenje te pili otrovan čaj napravljen od plodova drveta urushi, od kojih se inače proizvodi lak. To je uzrokovalo povraćanje, ubrzani gubitak tjelesnih tekućina i najvažnije – ubijalo sve organizme koji su mogli uzrokovati raspadanje tijela nakon smrti. Nakon toga, ono najbrutalnije - svećenik bi se zatvorio u kamenu grobnicu, malo širu od njega iz koje jedva da je mogao pomaknuti mali prst. Jedina veza s vanjskim svijetom bila mu je cjevčica za zrak i zvono. Svaki dan bi zazvonio kako bi kolegama vani dao do znanja da je još živ. Kad bi prestao zvoniti, cijev sa zrakom bila bi izvađena i grobnica zapečaćena.

Eunusi U slučaju da vas ova ovdje fotografija buni, ne dajte se zavarati. Fotografija prikazuje malog kastriranog dječaka, dječaka kojemu je odrezan penis. Eunusi su kastrirani muškarci kojima su odrezani penisi kako bi mogli obavljati posebne socijalne dužnosti. Inače u prošlim vremenima, u Kini je kastracija bila i kazna za zločin i jedan od uvjeta zaposlenja u kraljevoj službi. Tako je za dinastije Ming u kraljevskoj palači bilo čak 70.000 eunuha. U kraljevoj službi eunusi su zadobili takav ugled, snagu i moć da se vlada pobunila protiv njihova širenja. Zbog toga, ubrzo je takva kastracija postala ilegalna tako da je u kraljevoj službi bilo ostalo tek 470 eunuha, a od 1912. njihov je broj polako nestajao. Eunusi kastrirani prije puberteta bili su osobito cijenjeni u mnogim kulturama zbog svog iznimnog glasa koji je ostao sličan dječjem. Zvali su ih kastratima, a njihov glas se razlikovao od glasa zrele žene u snazi po fleksibilnosti, tj. sopran kastrata je iznad normalnog soprana. Nažalost, pri odluci o rezanju ili ne rezanju penisa tako mladog dječaka pritisak je vršila sredina, tako da dječak i nije mogao razumno razmisliti o činu takvog sakaćenja, a i u dobi u kakvoj je bio takva je odluka besmislena. Također, nitko nije mogao garantirati da će nakon operacije i dok poraste dječakov glas ostati isti ili će se promijeniti. Praksa kastriranja pojavila se u 16. stoljeću za potrebe pjevanja u crkvi jer je Rimska katolička crkva ženama branila pjevanje u crkvi.

Zasad toliko, a u sljedećem postu vodimo vas kroz još bizarnih običaja jer ih zaista ima jedno malo čudo…

Mya